četvrtak, 02.08.2007.

Izvori za drevnu slavensku povijest i religiju

Vrlo je teško izdvojiti vjerodostojne izvore za ranu slavensku povijest, posebno religiju. Iako su Slaveni poznati jos i rimskim povjesničarima kao što su Tacit, Ptolomej i Plinije (pominju se pod imenom Vendi ili Veneti) o njima ne postoje nikakvi pouzdani podaci sve do seobe naroda. Tada su, pod pritiskom Huna i Gota, velike grupe slavenskih plemena napustila svoja obitavališta iza Karpata i zaputila se prema jugoistoku, u pravcu današnje Ukrajine (dolina Dnjepra i Dnjestra), zapadu (prema Visli i Odri), dok se ostatak zaputio prema jugu, na Balkanski poluotok. Tako je i nastala podjela na Zapadne, Istočne i Južne Slavene. Vrlo malo izvora postoji za ovaj period. Može se izdvojiti vrlo važno djelo bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta (905 - 959) De administrando imperio (O upravljanju carstvom) u kojem se u jednom djielu osvrće i na naseljavanje Slavena na Balkanski poluotok. Osim toga, tu spada i "ozloglašena" Knjiga Velesova, zbornik tekstova, navodno nastao u periodu između 7.-9. stoljeća, pronađen u 19 stoljeću. Velesova knjiga izlaže povijest Slavena od najstarijih vremena, vremena slavenskih praotaca Bogumira i Ora, sve do borbe protiv germanskih plemena. Knjiga je vrlo vrijedna jer iscrpno izlaže mnoge aspekte slavenskog poganizma, kako panteon bogova, tako i običaje te molitve.Vjerodostojnost Velesove knjige, međutim, osporava se zbog nelogičnosti u jeziku kojim je pisana te zbog sumnjivih okolnosti u kojima se pojavila (više o Velesovoj knjizi u nekom od sljedećih postova).
Drugi, pouzdaniji izvor, tiče se djela danskog autora Saxa Grammaticusa (12-13. stoljeće) Gesta Danorum, u kome je jedan dio posvećen slavenskoj povijesti, poglavito dodiru sa nordijskim plemenima (epizode o Ruriku i razaranju Arkone, posljednjeg slavenskog poganskog svetišta posebno su zanimljive). Približno istim periodom bavi se i Povijest vremenih lit, na modernom ruskom, povijest istočnoslavenskih plemena od oko 850.-1110. godine). Osim što je ovo djelo bitno za proučavanje tog perioda ruske povijesti, njegova velika vrijednost je u tome što spominje panteon istočnih Slavena, koji se ne razlikuje u mnogočemu od panteona ostalih slavenskih plemana. Ovo djelo češće se naziva Nestorova kronika, po monahu Nestoru, koji ga je napisao negdje u 12. stoljeću. Original, kao i njegove kasnije prepiske( Laurentijev kodeks, nastao u 14., i Hipatijski kodeks, nastao u 15. stoljeću) nažalost su izgubljene, pa je djelo očuvano samo u kopijama iz 19. stoljeća.
Ulomak u kojima spominje Srbe, Hrvate i Karantance:

Spustja mnogo vremeni seli slavjane po Dunaju, gde teper' zemlja Vengerskaja i
Bolgarskaja. Ot teh slavjan razošlis' slavjane po zemle i prozvalis' imenami
svoimi ot mest, na kotoryh seli. Tak odni, pridja, seli na reke imenem
Morava i prozvalis' morava, a drugie nazvalis' čehi. A vot ešče te že
slavjane: belye horvaty, i serby, i horutane. Kogda volohi napali na slavjan
dunajskih, i poselilis' sredi nih, i pritesnjali ih, to slavjane eti prišli
i seli na Visle i prozvalis' ljahami, a ot teh ljahov pošli poljaki, drugie
ljahi - lutiči, inye - mazovšane, inye - pomorjane.
Tak že i eti slavjane prišli i seli po Dnepru i nazvalis' poljanami, a
drugie - drevljanami, potomu čto seli v lesah, a drugie seli meždu Pripjat'ju
i Dvinoju i nazvalis' dregovičami, inye seli po Dvine i nazvalis'
poločanami, po rečke, vpadajuščej v Dvinu, imenuemoj Polota, ot nee i
nazvalis' poločane. Te že slavjane, kotorye seli okolo ozera Il'menja,
nazyvalis' svoim imenem - slavjanami, i postroili gorod, i nazvali ego
Novgorodom. A drugie seli po Desne, i po Sejmu, i po Sule, i nazvalis'
severjanami.



Poljane že, živšie sami po sebe, kak my uže govorili, byli iz slavjanskogo
roda i tol'ko posle nazvalis' poljanami, i drevljane proizošli ot teh že
slavjan i takže ne srazu nazvalis' drevljane; radimiči že i vjatiči - ot roda
ljahov. Byli ved' dva brata u ljahov - Radim, a drugoj - Vjatko; i prišli i
seli: Radim na Sože, i ot nego prozvalis' radimiči, a Vjatko sel s rodom
svoim po Oke, ot nego polučili svoe nazvanie vjatiči. I žili meždu soboju v
mire poljane, drevljane, severjane, radimiči, vjatiči i horvaty. Duleby že
žili po Bugu, gde nyne volynjane, a uliči i tivercy sideli po Dnestru i
vozle Dunaja. Bylo ih množestvo: sideli oni po Dnestru do samogo morja, i
sohranilis' goroda ih i donyne; i greki nazyvali ih "Velikaja Skif'".



V god 6415 (907). Pošel Oleg na grekov, ostaviv Igorja v Kieve; vzjal že s
soboju množestvo varjagov, i slavjan, i čudi, i krivičej, i merju, i drevljan,
i radimičej, i poljan, i severjan, i vjatičej, i horvatov, i dulebov, i
tivercev, izvestnyh kak tolmači: etih vseh nazyvali greki "Velikaja Skif'".


I god 6430 (942). Simeon hodil na horvatov, i pobedili ego horvaty, i
umer, ostaviv Petra, svoego syna, knjazem nad bolgarami.


V god 6500 (992). Pošel Vladimir na horvatov. Kogda že vozvratilsja on s
horvatskoj vojny, prišli pečenegi po toj storone Dnepra ot Suly; Vladimir
že vystupil protiv nih i vstretil ih na Trubeže u broda, gde nyne
Perejaslavl'. I stal Vladimir na etoj storone, a pečenegi na toj, i ne
rešalis' naši perejti na tu storonu, ni te na etu...

(preuzeto s http://www.istorijabalkana.com/

Jos jedno djelo često se navodi kao izvor za drevnu slavensku pogansku prošlost. a to je Veda Slovena, bugarski zbornik pjesama i molitava. Nije poznato kada je nastala. Prvi put je tiskana u Beogradu 1874, a zatim u Sankt Petersburgu 1881. Transkript prvog izdanja možete pogledati ovdje. I ovo se djelo ne može smatrati pouzdanim, te je osporavano i pobijano od već od prvog tiskanja.
Po svemu ovome da se zakljuciti koliko je krhko naše znanje o ostavštini naših predaka. Imamo vrlo malo na raspolaganju i vrlo malo nam je, prema tome, dato na znanje o onome što je zapravo dio nas, našeg kulturnog identiteta, naše baštine. Ostaje nam da čeprkamo po prašini povijesti i tragamo za onim što zapravo nikad nismo smjeli napustiti i zaboraviti, ponajmanje u korist nečega što nam je posve tudje i strano...


| 17:24 | Komentiraj (3) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © DVERI PERUNOVE - Design touch by: Tri mudraca, hosted by croBLOGeri.com


Komentari On/Off

  kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


...a noću Veles hodi Svargom po mlijeku nebeskom do svojih zdanja i zorom nam vrata svoga hrama otvara. A mi očekujući da nas primi u blistavi hram, pojemo pjesme i Velesa slavimo od vijeka do vijeka kao jaganjci čisti. Veles je precima našim podario znanja da zemlju oru i travu siju i žito žanju u poljima rodnim, da snop u kuću stavljaju i poštuju kao oca božanskog. Slava našim očevima i materama što nas naučiše da bogove poštujemo i pokazaše nam put Prava koji slijedimo i bogovima slavu pojemo i Slaveni smo...

Knjiga Velesova

MORANINA USPAVANKA

Sad ste moji svi odreda,
I vi što celujete ikone Bizanta,
I vi pod okriljem Mletaka i Rima,
Svi vi međusobno što se krvite.
Nikada niste bili jedan uz drugoga tešnje,
Krv se vaša opet pod zemljom meša
U veliku Slovensku ponornicu.
Iz nje će vam postojbinske nići lipe
I leske i divlje trešnje.

Svi vi starinom iza Karpata,
I vi opaljeni od vreline zraka
I vi beloliki, glave ruse,
I vi što ustajete protiv Bizanta,
I vi što ustajete protiv Mletaka,
Svi vi zavađeni,
Hodite u tiho carstvo meni
I u njemu se tesno zbite,
Otvorena su vam širom vrata.
Zauvek
Tu se pomirite
U nedrima zemlje smeđe,
Zaboravite pod nebom jata,
Zaboravite zvezde i mrave,
Zaboravite obale i međe.

Desanka Maksimovic






Radovi ruskog slikara Vsevoloda Ivanova:

SLIKA1
SLIKA2
SLIKA3
SLIKA4
SLIKA5
SLIKA6
SLIKA7
SLIKA8
SLIKA9
SLIKA10
SLIKA11
SLIKA12
SLIKA13
SLIKA14
SLIKA15
SLIKA16