četvrtak, 13.03.2008.

Jarilo - proljece i zelenilo

Jarilo je u slavenskoj mitologiji personifikacija proljeca, bog proljetne vegetacije i plodnosti.
U jednoj prici on je sin Daboga i Lade. Na Ladinu zapovijed on otvara vrata neba i silazi na
Zemlju donoseci proljece, vraca se na nebo na kraju ljeta. Jarilo je mladic izuzetne ljepote, nosi
krunu napravljenu od poljskog cvijeca i svežanj klasja u rukama. Postoji slicnost izmedu
bjeloruskog narodnog obicaja Jarila i hrvatskog Jurjeva. Uspomena na Jarila sacuvana je u
bjeloruskim proljetnim obredima u kojima je glavni lik, djevojka odjevena u bijelo s cvijecem u
kosi, jahala na bijelom konju. U Bjelorusiji je puk Jarila predstavljao kao mladog covjeka s
bijelim plaštem koji jaši na bijelom konju, a na glavi mu je vijenac proljetnog poljskog cvijeca.
U desnoj ruci drži covjecju glavu, a u ljevici mu je klasje.
Po drugoj prici on je posljednji Perunov sin, deseti po redu, rodjen posljednje noci u veljaci, na
festival Velje noci, paganske proslave nove godine.Iste noci on je ukraden i odveden u
Podzemlje, gdje ga je odgojio Veles, Perunov neprijatelj, slavenski bog podzemlja i stoke.
Slaveni su vjerovali da je Podzemlje zelena, vlažna zemlja vjecnog proljeca, na cijim je livadama
Jarilo odrastao i cuvao stoku svog ocuha. Zemlja mrtvih nalazila se preko mora, gdje su ptice
selile svaku zimu.
Dolaskom proljeca Jarilo se vraca u svijet živih (u vidu konja, ili možda cak kentaura?) donoseci
proljece i plodnost zemlji. Proljetne svetkovine Jurjeva/Jarila koje su preživjele u folkloru slavile
su taj njegov povratak:

..Gdje Jura/Jare/Jarilo hodi, tu vam polje rodi...

Image Hosted by ImageShack.us

Jarila primjecuje Morana, boginja smrti i prirode, Perunova kcer i Jarilova sestra. Oni se zaljube i
udvaraju jedno drugom, na što uspomenu cuvaju svadbeni obicaji kod Slavena. Dvoje se
vjencaju na ljetnu ravnodnevicu, Ivanje. Sveta povezanost Jarila i Morane, božanstava vegetacije
i prirode, osigurava obilje, plodnost i blagoslov zemlji, kao i mir izmedju Peruna i Velesa.
Nakon žetve, medjutim, koja znaci smrt za usjeve, umire i Jarilo. To je u mitu objašnjeno kao
Jarilova nevjera Morani, koja ga ubija iz osvete i to cini na brutalan nacin. Morana komada Jarila
(ritualna žrtva) da bi od dijelova njegovog tijela sebi izgradila kucu. Taj cin metafora je obnove
svemira i podsjeca na skandinavski mit o divu Ymiru, iz cijeg je tijela izgradjen svijet.
Ostavši bez muža, Morana se pretvara u ružnu babu, strašnu boginju smrti, hladnoce i zime, te
umire na izmaku godine. Pocetkom sljedece, ona i Jarilo ponovno se radjaju i ciklus se ponavlja.
Kršcanski pandan Jarilu je sv. Juraj, koji je zadržao mnoge karakteristike paganskog boga, cak i
u obicajima, mitu i ritualu (Jarilo, po jednom mitu, ubija Zmey i spašava Ladu, kao što Juraj
ubija zmaja).

| 12:16 | Komentiraj (5) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © DVERI PERUNOVE - Design touch by: Tri mudraca, hosted by croBLOGeri.com


Komentari On/Off

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


...a noću Veles hodi Svargom po mlijeku nebeskom do svojih zdanja i zorom nam vrata svoga hrama otvara. A mi očekujući da nas primi u blistavi hram, pojemo pjesme i Velesa slavimo od vijeka do vijeka kao jaganjci čisti. Veles je precima našim podario znanja da zemlju oru i travu siju i žito žanju u poljima rodnim, da snop u kuću stavljaju i poštuju kao oca božanskog. Slava našim očevima i materama što nas naučiše da bogove poštujemo i pokazaše nam put Prava koji slijedimo i bogovima slavu pojemo i Slaveni smo...

Knjiga Velesova

MORANINA USPAVANKA

Sad ste moji svi odreda,
I vi što celujete ikone Bizanta,
I vi pod okriljem Mletaka i Rima,
Svi vi međusobno što se krvite.
Nikada niste bili jedan uz drugoga tešnje,
Krv se vaša opet pod zemljom meša
U veliku Slovensku ponornicu.
Iz nje će vam postojbinske nići lipe
I leske i divlje trešnje.

Svi vi starinom iza Karpata,
I vi opaljeni od vreline zraka
I vi beloliki, glave ruse,
I vi što ustajete protiv Bizanta,
I vi što ustajete protiv Mletaka,
Svi vi zavađeni,
Hodite u tiho carstvo meni
I u njemu se tesno zbite,
Otvorena su vam širom vrata.
Zauvek
Tu se pomirite
U nedrima zemlje smeđe,
Zaboravite pod nebom jata,
Zaboravite zvezde i mrave,
Zaboravite obale i međe.

Desanka Maksimovic






Radovi ruskog slikara Vsevoloda Ivanova:

SLIKA1
SLIKA2
SLIKA3
SLIKA4
SLIKA5
SLIKA6
SLIKA7
SLIKA8
SLIKA9
SLIKA10
SLIKA11
SLIKA12
SLIKA13
SLIKA14
SLIKA15
SLIKA16