Dazhbog je jedan od najstarijih slavenskih bozanstava, kojeg pominje jos i Povijest vremenih lit, ruska kronika iz 12. stoljeca. Prema tradiciji, Dažbog putuje nebom upravljajući zlatnim kočijama, koje vuku tri konja, jedan zatni, drugi srebrni i treći od dijamanta, obasjavajući svijet, darujući život. Jutrom on izranja iz istočnog horizonta, kao mladić, da bi u smiraju dana isto tako nestao iza zapadnog, kada nastupa noć, kao starac. Njegovo obitavaliste, istok, zemlčja je bogatstva i obilja. Predstavljen je kao covjek sa srebrnom glavom i zlatnim brkovima.
Poistovjecuje ga se sa grčkim bogom Hefestom, a u srpskom folkloru, kao i Hefest, on je hrom (Hromi Daba ili Dabog). U tom kontekstu on je zli podzemni bog, vučji pastir, koji je smrtni neprijatelj kršćanskog boga. U ruskom i sibirskom folkloru njegova zena je Mjesec. Kasnije, dolaskom krscanstva, sveden je u tim krajevima na demona, dok je u juznoslavenskim krajevima izjednacen sa Sotonom, Daba, Dabo (odakle i dolazi rijec djavo, djavao).
Po jednom tumacenju, Dažbog je sin Svaroga. Po drugoj, starijoj pripovijesti, on je sin Peruna.
"Šetao Perun po obali Dnjepra i ugledao na drugoj strani nekoliko djevojaka kako pjevaju i plešu. Među njima je bila sirena koju je posebno volio- Ros. Pokušao je prijeći na drugu obalu no Dnjepar mu nije dopustio da prepliva prijeko. Tada je Perun uzeo svoju zlatnu strijelu i poslao ju na drugu stranu rijeke gdje je stajala Ros. Strijela je poletjela kao munja i udarila u veliki kamen koji je zasjao. Na kamenu se pojavila vatrena slika čovjeka i Perun viknu Rosi: "Pozovi Svaroga i on će ti pomoći". Ros je zazvala Svaroga koji je došao i pomogao joj da napravi čovjeka od tog kamena. Bio je to Dažbog (Dabog). No njegov otac je bio Perun, a ne Svarog (jer je Perun ispalio strijelu). Dabog rastao i postajao sve moćniji, ali nikad ga nisu upoznali sa ocem. Proučavao je drevne mudrosti i umjetnost vođenja ratova. Postajao je sve slavniji. Jednog dana se je Perun pojavio. Svi na nebu i zemlji znali su da to Perun prolazi. I Ros ga je prepoznala i rekla mu:
"Pozdrav, svemogući Perune, sine Svarogov."
"Znači poznaješ i moga oca."
"Ne ljuti se, moćni Perune, nego idi do čistog polja da vidiš svoga sina, Dažboga, no budi milostiv jer Dažbog je još mlad."
Perun pođe do polja, ugleda svog sina i izazove ga na dvoboj. Borili su se tri dana i tri noći, borili su se tako silovito da su zemlja, šume i mora vrištali. Perun je postajao sve slabiji i na kraju ja pao. Dažbog ga je upitao:
"Reci mi ime svoje i ime svog oca, ratniče!"
"Ja sam Perun, sin Svarogov. Došao sam iz sjajnog Irija."
"Oprosti oče! Nisam znao da si to ti! Digni se moj dragi oče!"Nakon te bitke Dažbog je zamolio majku da mu dopusti odlazak u Irij (svijet u kojem žive bogovi). Ona mu je dopustila i tako je Dažbog krenuo sa svojim ocem Perunom u Irij gdje se je pridružio drugim bogovima.”
|