petak, 25.07.2008.

O Ognju i Simarglu

Ime ovoga božanstva razlicito je zabiIježeno: Nestor ga bilježi razdvojeno na Sim´´ i R'gl´´, dok ga kasnije spomenici bilježe kao Semor´´gl´´.
U svakom slucaju je Simargl bio bog lokalnog karaktera, a tvrdnja, da Simargl uopce ne pripada slavenskom Panteonu, kod tolikih vjerodostojnih
spomenika, i suviše je smjela. /L. Liege: op. cit. pg. 124./
Samim imenom vrlo je teško odrediti svojstvo ovoga slavenskog božanstva, i to tim prije, što mu je i ime razlicito zabilježeno. Izvori nam opet osim zabilješke njegova imena ništa više o njemu ne kazuju. Sva nagadanja slavenskih mitologa o funkcijama ovoga božanstva su samo hipoteze.
Ipak je tvrdnja Liegeova, da se etimologijom imena Simarglova, pa bilo da se cita zajedno ili razdvojeno, ne dobija na slavenskom jeziku nikakav smisao, i da je ovdje rijec o nekom stranom božanstvu, neosnovana. Liege zato ipak tumaci "na svoju odgovornost" Simargla kao
Sedmoroglav tj. kao boga sa sedam glava. Dovodilo se ime Simarglovo u vezu sa jednim tekstom iz Biblije koji glasi: "Svaki je narod stvorio sebi bogove. Ljudi Gutini stvoriše Nergala; ljudi Hamatini naciniše Ashila". N. Gedenov, a s njim i Jagic, vide u Simarglu pokvareno grcko: Sem Herakles. Bielovski je na svaki nacin pogriješio, kad smatra Simargla za neku zamjenu Svaroga.

Image Hosting by Picoodle.com

Iznosim ovdje jednu zanimljivu etimolosku analizu:
Rijec Simar'gl ili Simar'gl´´ analizirat cemo na Sima – i – r'gl´´ – kako ih i spomenici cesto navode. Drugi dio rijeci r'gl´´ dovodimo u vezu sa korijenom r'g, r'y- a to je naš glagol rg-ati ili kao kompozit izrgati. U nas se cesto cuje pridjev izrgan u znacenju izraden, iskidan. Tako se na
primjer kaže: "izrgo se od rada". Taj glagol rgati znaci upravo kidati (u nas se cuje još i glagol gurnuti: to je taj isti glagol: rgnuti – grnuti – gurnuti).
Znacenje rgati (kidati) može se proširiti i na glagol tjerati, goniti. Ima u nas rijec "roga" što znaci otkinut komad drveta, kolac, batina (vezuje se stoci za noge da se ne razbježe).
Rijec r'gl´´rastavili bismo na r'g-l´´; nastavak – l´´ je nešto obicno u starosl. jez. na primjer: pek-l´´, što znaci pakao. R'gl´´ bi dakle znacilo tjeranje, kidanje, gonjenje, odbijanje (gonilac – odbijac).
Ako sad sa ovim znacenjem drugog dijela rijeci razmotrimo rijec "Sima – r'gl´´ ", dobili bismo Simargla kao onoga koji goni Sima. Ako medutim, uzmemo Šafarikovu zabilješku toga božanstva tj. Zima – r'gl´´, dobit cemo onoga koji goni Zimu, studen. Sima – r'gl´´ bi prema tome bio bog koji goni i tjera zimu, dakle bog Zimogonja.
Ovaj tumac cini se blizak istini, i daje nam ujedno i pobliže odredenje boga Simargla i njegove funkcije na slavenskom Olimpu.

| 18:17 | Komentiraj (5) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © DVERI PERUNOVE - Design touch by: Tri mudraca, hosted by croBLOGeri.com


Komentari On/Off

< srpanj, 2008 >
P U S È P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Sijeèanj 2008 (1)
Studeni 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


...a noæu Veles hodi Svargom po mlijeku nebeskom do svojih zdanja i zorom nam vrata svoga hrama otvara. A mi oèekujuæi da nas primi u blistavi hram, pojemo pjesme i Velesa slavimo od vijeka do vijeka kao jaganjci èisti. Veles je precima našim podario znanja da zemlju oru i travu siju i žito žanju u poljima rodnim, da snop u kuæu stavljaju i poštuju kao oca božanskog. Slava našim oèevima i materama što nas nauèiše da bogove poštujemo i pokazaše nam put Prava koji slijedimo i bogovima slavu pojemo i Slaveni smo...

Knjiga Velesova

MORANINA USPAVANKA

Sad ste moji svi odreda,
I vi što celujete ikone Bizanta,
I vi pod okriljem Mletaka i Rima,
Svi vi meðusobno što se krvite.
Nikada niste bili jedan uz drugoga tešnje,
Krv se vaša opet pod zemljom meša
U veliku Slovensku ponornicu.
Iz nje æe vam postojbinske niæi lipe
I leske i divlje trešnje.

Svi vi starinom iza Karpata,
I vi opaljeni od vreline zraka
I vi beloliki, glave ruse,
I vi što ustajete protiv Bizanta,
I vi što ustajete protiv Mletaka,
Svi vi zavaðeni,
Hodite u tiho carstvo meni
I u njemu se tesno zbite,
Otvorena su vam širom vrata.
Zauvek
Tu se pomirite
U nedrima zemlje smeðe,
Zaboravite pod nebom jata,
Zaboravite zvezde i mrave,
Zaboravite obale i meðe.

Desanka Maksimovic






Radovi ruskog slikara Vsevoloda Ivanova:

SLIKA1
SLIKA2
SLIKA3
SLIKA4
SLIKA5
SLIKA6
SLIKA7
SLIKA8
SLIKA9
SLIKA10
SLIKA11
SLIKA12
SLIKA13
SLIKA14
SLIKA15
SLIKA16