Mokoš je ostatak kulta Majke Zemlje koji je bio narocito snažan kod naroda s ratarskim obicajima. Korijenje imena jest –mok (znacenja : mokra, mociti), ali isto tako ukazuje se na sanskritsku etimologiju od –makha (znacenja: plemenito, bogato). Ona striže ovce i prede vunu.
Luta maskirana kao žena i posjecuje kuce obavljajuci kucne poslove. Nocu se ostavlja pramen vune kao ponuda Mokoši. Smatra se da je ona u pocetku imala ulogu kucnog duha. Mokoš je tamna kao što je i crna plodna zemlja. Po nekim slavenskim legendama ona je žena boga Svaroga.
Na njen nagovor, Svarog je odlucio stvoriti na zemlji bice koje ce izgledom biti kao on. Udahnuo je život jednom hrastu iz kojeg je nastao prvi covjek, Mokoš je udahnula život drugom covjeku i nastala je prva žena.
Njen kip u hramovima je u sjedecem položaju kao i Svarogov. Na njemu su rezbareni razni predmeti iz domacinstva i likovi žena. Njoj u cast prali su se kipovi i drugi idoli u vodi. Bila je to tzv. mat syraja zemlja - vlažna zemlja (povezano s ženskom spolnošcu).
Zemlju, vrlo cesto zvanu svetom, okružuje niz tabua kao npr. zabrana zabijanja kolaca u nju prije proljetnog praznika, ona je tada noseca i uskoro ce radati novi život - «Tko udara zemlju, udara majku svoju po trbuhu». Cak i pad na zemlju bio je negdje smatran uvredom nanesenu njoj. Tada se trebalo ispricati svetoj zemlji da ne bi došlo do posljedica nakon pada ( lomova ili uganuca).
Zabrana cupanja trave u tom vremenu bio je takoder odraz poštivanja prema nosecoj Zemlji -
«Tko travu cupa, taj cupa kosu majci svojoj». Vrlo cesto se o zemlji narod izražavao kao o «onoj koja je bogata».
Kod mnogih Slavena Mokoš je kasnije bila shvacana kao kucni duh, cuvarica ženskih poslova i polja - «Mokoš nadgleda kucu, štiti prelje, ponekad uznemiri žene koje predu, nadgleda ovce, striže ih... Za nju, pored škara za šišanje, ostavlja se i pramen vune».Kao žensko
božanstvo ostala je najduže u sjecanju žena, no svi su ju slavili kao ženski aspekt kosmickog poretka. Još do XVI. stoljeca kršcanski svecenici prilikom ispovijedi obavezno su pitali svaku ženu: «Jesi li išla k Mokoši?». Unatoc tome, ostala je Mokoš u sjecanju naroda sve do današnjih dana. U umu samosvjesnog, tragajuceg za prekinutim vezama s prirodom, slobodnog covjeka danas vraca svoj sjaj i svetost naša jedina Zemlja, Majcica – Mokoš!
|