Istočnoslavensko božanstvo za koje se pretpostavlja da je forimirano pod utjecajima sa juga. Hors, kao i Dažbog, je božanstvo sunca, ali umirućeg, zimskog sunca. Njegov drveni idol se je nalazio u Kijevu uz idole Peruna, Dažboga, Striboga, Semargla i Mokoši. Etimologija imena boga Horsa nije određena, no možemo sa sigurnošću ustvrditi da Hors nije slavenska riječ. Horsovo ime dovodi se u vezu sa egipatskom riječju horz-hor (označavala jutarnje Sunce), perzijskom Khores i hebrejskim Cheres (phelvi khorsed) koje označava Sunce. U epu "slovo u polku Igorevu" spominje se Hors. Knez Vsevolod je bježao, prije nego su pijetlovi zapjevali, od Kijeva do Tmutorakana i presijecao put velikom Horsu. Prema tome, knez je stigao u Tmutorakan prije Sunčeva izlaska.
Hors predstavlja staro Sunce, koje postaje sve manje kako se dani skraćuju i umire na dan zimskog solsticija. Tada se plesao ritualan ples, zvan horo, koji je danas poznat u Rusiji kao khorovod. U srpskom folkloru, “oro” je plesanje u krugu, poznatije kao “kolo”.
Na dan zimskog solsticija ubija ga zli bog Černobog, ali se on ponovno radja 23. prosinca, kao mlado Sunce, Koleda.
Hors je slavljen i kao bog liječenja, trijumfator nad bolešću. Smatra ga se travarom, medicinarom i znalcem. Po tim svojim osobinama podsjeća na grčkog Eskulapa, egipatskog Apisa i skandinavskog Baldura. U Poljskoj je Hors bio poštovan kao bog Mjeseca.
|